« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
Povijest škole
Ova ustanova započela je s radom 1824. godine (podatak iz knjige Antuna Cuvaja GRAĐA ZA POVIJEST ŠKOLSTVA).
Nakon II. svjetskog rata započinje s radom kao četverogodišnja škola, da bi od 1951. do 1955. prerasla u osmogodišnju.
Značajnu reorganizaciju doživljava šk. god. 1966./67. kada se spaja sa školom u Rušanima i tako postaje velika seoska škola s 1338 učenika, razvrstanih u 48 razrednih odjela (iz 12 naselja), a uposlena su bila 52 prosvjetna radnika. Zbog pomanjkanja prostora u Gradini još nekoliko godina učenici polaze 8 razreda i u Rušanima, Budakovcu, Detkovcu (to su nekada bile samostalne osmogodišnje škole), a prva 4 razreda učenici tada polaze u Bačevcu, Brezovici, Gradinskom Lugu, Lanki, Majkovcu (danas Žlebina), Mitrovici (danas Lipovac), Novom Gracu i Podravskom Sokolcu (danas Vladimirovac). Od te godine pa do danas broj učenika opada tako da danas iznosi četvrtinu toga broja.
Škola je od 1960. godine nosila naziv «Boško Buha» (Gradinjanin rođenjem), a općinskom odlukom od 27. veljače 1992. mijenja naziv u Osnovna škola GRADINA.
Od značajnijih ljudi rođenih na ovom području ističemo Andriju Hebranga (1899.-1949.) hrvatskog političara otac dr. Andrije Hebranga; Slavka Šajbera, javnog i športskog djelatnika; Đuru Dečaka, danas generala Hrvatske vojske i Dragana Špoljarića, direktora MIV-a Varaždin, koji već niz godina sponzorira aktivnosti naše škole, KUD-a , kao i druge udruge u Gradini .
Povijest Gradine
Riječ Gradina slavenskog je podrijetla, a znači: mjesto ograđeno nasipom, zidom, plotom, odijeljeno i učvršćeno. U blizini je rijeka Drava uz koju je podignut nasip i od koje se uvijek moralo braniti, pa je moguće da i ovaj naziv otuda potječe. Ovo ime prvi put se spominje 1688. godine, a službeno je zapisano 1702. Međutim, poznato je da o naselju koje je postojalo na ovome lokalitetu u brončano i željezno doba govore podaci u Glasniku Slavonije. U rimsko doba vodila je ovim krajem poznata rimska cesta Ptuj-Osijek te se zajedno s tim spominje naselje Serota, a znači ˝sijanica˝. S provalom barbarskih naroda od 5. do 7. stoljeća stanovništvo stradava, sklanjaju se u skrovitija mjesta, a od 7. stoljeća ovaj kraj naseljavaju Hrvati. Iz ranog srednjeg vijeka nađeni su ulomci slavenske keramike na kojima se vide sitna zlatna zrnca, što upućuje na zaključak da su uz Dravu postojale obrtničke radionice, a Drava je poznata kao zlatonosna rijeka.
Zdenka Jeftimija-učiteljica povijesti i hrvatskog jezika